utorak, 31. siječnja 2023.

Pojava Kralja Milosrđa 25. siječnja 2023. nad fontanom Maria Annuntiata u Kući Jeruzalem

Poruka Gospodina Manueli u Sievernichu, Njemačka

Mi smo svi uronjeni u lijepo zlatno svjetlo. Velika zlatna kugla svijetlosti, pratjena od dvije manje zlatne kugle svijetlosti, lebi na nebu ispred nas u zraku. Veliki loptasti otvara se i Dječak Isus izlazi iz te sfere u obliku Praškog Isusa. On nosi veliku zlatnu krunu a njegova kos je tamnosmeđa, kratka kudrava. Kralj Milosrđa ima plave oči. Dječak Isus nosi crvenu halju i crveni ogrtač od svoje Preciosne Krvi. Nebeski Kralj drži veliku zlatnu žezlo u desnoj ruci a Vulgatu u lijevoj ruci. (Sveto Pismo)

Sada se otvaraju i druge dvije manje sfere svjetlosti te iz tih sfera svjetlosti izlaze dva anđela obučena u bijelo. Anđeli kleče pred Kraljem Milosrđa i šire njegov ogrtač nad nama. Mi smo zaklonjeni pod njegovim ogrtačem. On je nam postavljen kao šator. Dječak Isus nas blagoslivlja:

"U ime Oca i Sina - to sam ja - i Duha Svetoga. Amen."

Nebeski Kralj uzima svoju žezlo k srcu i govori:

"Evo, ja sam Jagnje Božije koje uzdima grijeh svijeta! Dragi prijatelji, molite se i ostanite vjerni Meni. Moja djela postala su vidljiva kroz Pavla. Tko otvori svoje srce i okrene se meni, ja ga zovem pa svaka duša može promijeniti od Saula u Pavla. Sveto Pismo je Riječ Vječnog Oca i moja riječ. Vi ne smijete napustiti to! Pavel je volio Moju riječ. Tako možete vidjeti Sveta Pisma kao cjelinu: Stari zavjet i Novi zavjet. To je povijest spasenja čovjeka i moje djelo te djelo Oca, u Kome sam cijeli. Čak i svećenstvo ne smije se gledati odvojeno od Starog zavjeta. Slušajte Moju riječ!"

Gospodin mi govori tiho o nadolazećem čudu zavjetne oblak i vatre u posljednje vrijeme. U Bibliji, nađemo ovaj stup u Starom zavjetu u knjizi Izlaska. Dalje, Božansko dijete govori o planini gdje je Mojsije imao susret s Bogom. Planina bila je omotana velikim oblakom i velikom vatrom. To je bilo veliko prisustvo Vječnog Oca. Mojsije dobio Deset zapovijedi od Boga na toj planini. Bog je imenovao Mojsija da ide k Njemu na vrh planine a kasnije Aron, koji je bio zvan Božanskim svećenikom. Nikakva druga osoba, nikakvi rođaci, bez obzira koliko su bili važni, nisu smjeli ići na vrh planine. (Sveto Pismo, Izlaz 19, 16 - 25) Milosrdno dijete mi ukazuje da je to bio početak vrlo posebnog svetog svećenstva. Mi moramo shvatiti da je svećenstvo ustanovljeno od Boga a ne čovjekom. U našem nadolazećem vremenu, Bog bira stup oblaka i vatre kao čudo bez razloga. Mnogi ljudi prepoznaju Boga u ovom znaku ali time također ukazuje na Knjigu Izlaska u Bibliji, posebno oslobođenje od svjetovne ropstva, 10 zapovijedi te svetog svećenstva. Tako mi je objasnio Kralj Milosrđa.

Zatim se Vulgata otvara nevidljivom rukom. Vidim odlomak Svetoga Pisma: Pavel, Poslanica Rimljanima 1, 18 i dalje. Riječ nam sjaji nad nama. Mi smo svi okruženi svijetlim svjetlom.

Kralj Milosti približava se i govori:

"Sada vam pokažem nešto za budućnost. Pije V bio je vjeran prijatelj, kao što je Benedikt XVI, vaš Stjenjak, bio Meni."

Gospodin mi pokazuje dugo pismo i kaže da će ljudi zvatiti ga Misom svih vremena. Pismo je bilo vrlo dugo, pa sam ga mogao prepoznati ali ne sjećam se riječi po riječi. Opet me milosrdno dijete potvrdilo da ovo vrijedi za budućnost.

Kralj Milosti govori:

"Zatraženo je!"

Benedikt XVI je s Njime, pa mi Nebeski Kralj potvrđuje i govori:

"Benedikta XVI, vaš Stjenjak, mnogo su prezirali zbog njegovih milosrdnih duhovnih darova. Znajte to. Vjerno je stajao uz Sveto Pismo, uz Oca i Mene. Sada se mnogo moli za Crkvu. Pozovite na pomoć." (Vlastita napomena: To može biti učinjeno venerabilnim osobama Katoličke Crkve).

"Molite, jer je zlo vrlo jako na svijetu. Samo kroz vašu molitvu, žrtvu, pokoru, Svetu Žrtvu Mise može se spasiti svijet, smilovati sud. Vaši pomoćnici treba da se mnogo mole, inače neće razumjeti što radim. Božji plan za ovo mjesto i Njemačku inače im neće biti otkriven, Otčev plan, koji je Moj plan. Tko ne moli ni žrtvuje, plan će mu ostati zatvoren. Želim vas spasiti a ne kazniti."

Kralj Milosti sada pritisne svoj štap na srce i postaje aspergil njegovoj Preciosnoj Krvi. Blagoslovi nas i posprski nam se Svojom Preciosnom Krvju. Posebno bolesni i svi ljudi koji misle na Njega:

"U ime Oca i Sina - to sam Ja - i Duha Svetoga. Amen."

Tada milosrdno Dijete stavi svoju desnu nogu na kamen ruba bunara i kaže:

"Budući da moja Krv ne teče u Svetoj Žrtvi Mise, posprskam vas Svojom Preciosnom Krvju." (Vlastita napomena Gospodina: Gospodin se odnosi na činjenicu da trenutno nije slavljena Sveta Misna na danima molitvenih sastanaka u Sievernichu). "Molite za mir, žrtvujte, inače će vas zadesiti velika patnja. Rekao sam vam to prije i ne mogu vam dovoljno često reći: slušajte Moje Riječ, ostanite Mi vjerni, ostanite vjerni Svetom Pismu! Ja sam Kralj milosti i vodim vas kroz ovo vrijeme. Nemojte se bojati!"

Gospodin želi da izgovorimo još jednu posebnu molitvu kao oproštaj, i opraštamo se: "Adieu!"

Molimo kako je zatraženo:

O moj Isuse, oprosti nam naše grijehe, spasi nas od pakla, vodi sve duše u raj, osobito one koje najviše potrebuju Tvoje milosti.

Gospodin se vraća u svjetlost i anđeli isto tako. Kugle svijetlosti zatvaraju se i pojavljuje se znak: IHS. Kugle svijetlosti nestaju.

Ova poruka objavljena je bez utjecaja na sud crkve.

Autorska prava.

Iz Biblije:

Izađanje

Druga knjiga Mojsijeva

Izađanje, poglavlje 19:16-25.

Izd 19:16 Na treći dan ujutro razbio se grom i bljesak munje, teške oblači okružile su planinu, a izuzetno glasni trubnjaci bili su čujni. Svi ljudi u logoru drhtali su.

Izd 19:17 Mojsije je odveo narod iz logora da se susretne s Bogom. Poredali su se na podnožju planine.

Izd 19:18 Planina Sinaj bila je potpuno pokrivena dimom, jer je Gospodin sišao na nju u vatri. Dim se dizao kao dim iz peći. Cijela planina jako je treperila.

Izd 19:19 Zvuk trube sve više jačao. Mojsije govorio, a Bog mu odgovarao zvukom groma.

Izd 19:20 Gospodin sišao na planinu Sinaj i na njen vrh. Pozvao je Mojsija na vrh planine, pa se Mojsije popeo.

Tada je Gospodin rekao Mojsiju: "Siđi i naredi narodu da ne prelaze granice kako bi vidjeli Gospodina; inače mnogi od njih će poginuti!

Neka se i svećenici koji su navikli pristupati Gospodinu drže svetima, inače Gospodin izlijeva svoj gnjev na njih!"

Tada je Mojsije odgovorio Gospodinu: "Narod ne može uopće ići na planinu Sinaj, jer si ti sam nam naredio da okružimo planinu granicama i proglasimo ju svetom!"

Pa je Gospodin rekao Mojsiju: "Siđi i popni se opet s Aronom. Ali svećenici i narod neka ne prelaze granice kako bi došli k Gospodinu; inače on će izlijevati svoj gnjev na njih."

Tada je Mojsije sišao narodu i rekao im to.

Poslanica Rimljanima

Poslanice sv. Pavla Apostola

Pravednost kroz Isusa Krista

Potreba čovječanstva za spasenjem

1 pozdrav

Grijeh paganskog svijeta. 18 Božji gnjev se otkriva s neba protiv svega bezboštva i nepravednosti ljudi koji istinu tlače svojom nepravednošću. 19 Što se o Bogu može znati, im je očito; sam ih je to obznanio. 20 Njegovo nevidljivo biće, vječna moć i božanstvenost su od stvorenja svijeta vidljivi kroz djela razumom, pa nemaju izgovora. 21 Jer iako su poznali Boga, nisu ga slavili kao Boga niti mu zahvaljivali; nego su se u svojim mislima obesnoveli i njihovo nerazumno srce pomračilo je. 22 Držeći se za mudre, postadoše neznalice. 23 I zamijenili su slavu nekrušnoga Boga likom krušnjega čovjeka i ptica i četveronožnih i gmižućih zvijeri. 18-23: Ovdje se nejednoznačno uči da možemo razumom poznati postojanje Boga iz stvorenog. Samo je zbog vlastite krivnje moguće neznanje o Bogu. "Sam ludac kaže u svome srcu, Nema Boga!" 24 Zato ih je Bog predao po željama njihovih sraca na neslavnost; da bi tjelom svojim bezčeljno postupali. 25 Zamijenili su istinskog Boga lažnim idolima i obožavali i slavili stvorenje umjesto Stvoritelja, koji je blagoslovljen na vjekove. Amen. 26 Zato ih je Bog predao sramotnim požudama; njihove žene zamijenile su prirodni odnos za protivprirodan. 27 Tako i muškarci, ostavivši prirodni odnos s ženama, razgorjeli se požudom jedni prema drugima, čineći bezčelne djela; pa primaju u sebe zasluženu nakazu za svoju zabludu. 28 I kao što nisu htjeli imati Boga u znanju, Bog ih je predao na neznanje i da čine ono što nije valjalo. 29 Napunjeni su svim bezakonom, zlodjelstvom, pohotom, zlobom; puni zavisti, ubistva, svađe, podlosti, zloće. Klevetnici, 30 Bogu neprijatelji, oholici, samodopadljivi, izumitelji zla, neposlušni roditeljima, 31 nerazumni, nesavladani, bez ljubavi, bez milosti. 32 I znajući da oni koji takva djela čine zaslužuju smrt, još ih i čine; a ne samo to, nego se raduju onima koji tako čine. 26-32: Pavle ovdje crta strašnu sliku moralnih uvjeta u paganizmu bez ikakvog preterivanja. No korijen svih tih poroka jest odmak od Boga. Šesti zapovjed Božji najviše se krši gdje prvi nije poštovan.

"Mojsiju na Sinajsku goru pratio je Josua, koji mu je bio pomoćnik, ali Aron, njegov brat, vodio je starešine Izraela koje su pratile Mojsija do svete planine, ali su ga čekali polovice puta. Tamo Bog postavi Arona za izražajnog svećenika Izraelovog, položaj koji se prenosi na njegove neposredne potomke, dok je pleme Levijevsko, njegovo pleme, od tada obavljalo svećeničke službe. Do vremena makabejskih ustanaka (2. stoljeće PRIJE N.E. ) položaj izražajnog svećenika ostao je u kući Arona. Kad su Makabejci proglasili ga za sebe, nastala je šizma i pratoci aronovskog izražajnog svećenika otišli su s njim u Egipat, gdje su sagradili "alternativni" hram. Eseni su, pak, očekivali izražajnog mesiju svećenika iz kuće Arona i kraljevskog iz kuće Davida koji bi obnovio "stari poredak." Isus je bio Davidov potomak preko svoga djeda Joahima, a također Aronovac kroz svoju baku Anu, tako da je on bio i kralj i svećenik, što autor Pisma Hebrejima može napisati: "Sada imamo izražajnog svećenika koji je uzvišen..." (Heb 4:14).

Činjenica da naše katoličko svećeništvo potječe od svećeništva Staroga saveza jasno je predstavio papa Benedikt u predgovoru "Katoličko svećenstvo" knjizi "Iz dubine srca" kardinala Sarah. U njemu Benedikt XVI opisuje kršćansko svećenstvo kao novo tumačenje izražajnog svećeništva Izraelovoga, u kojem se u liku Isusa kao izražajnog svećenika "spaja proročka kulturna kritika i kultna tradicija koja potječe od Mojsija." Nakon Drugoga vatikanskog sabora (1962.-1965.), međutim, odnos prema starozavjetnom svećeništvu "postao je neizbježan i za Katoličku Crkvu. Razumijevanje položaja 'naglo se nametnulo s ogromnim hitnošću' i postalo je 'trajni kriza svećenstva u Crkvi do danas.'

Pio V (1566.--72.) bio je zaista svet pope. Uveo je krunicu i molitvu Anđelu kad je Europu prijetila Turci, tako ostvarivši čudo Lepanta: u odlučujućoj pomorskoj bitki "Svetoga saveza" protiv otomanske flote, kršćani su na početku bili beznađeni brojno; više toga, vjetar im je bio nepriljubljen. Ali točno u 12 sati, kad se po cijelom kršćanskom svijetu molilo Anđelu, vjetar se promijenio i dopustio im uspješan frontalni napad na Turke. Bio je također veliki reformator koji je konsekventno provodio odluke Tridentskog sabora. Svojim bulom " Quo primum " od 14. srpnja 1570., ustanovio je ono što se danas zove " tridentska misa ", "zauvijek" i zabranio da se ikada mijenja ili opoziva: "(...) ni ovo pismo [Quo primum] nikad ne može biti povučeno ili izmijenjeno u bilo koje vrijeme, nego ostaje na snazi zauvijek." To je vjerojatno bila "duga pisma" koju je pokazao gospodin Manuela.

Komentar dr. Hesemann i bula Pija V:

Bula svetoga pape Pija V uvođenja rimskog misala .

Episkop Pio, sluga Božjih službenika na vječnu spominu.

Od našeg poziva na najviše apostolsko zvanje, radostno usmjeravamo svoj um i snage te sve svoje razmišljanja o očuvanju čistoće crkvenog bogoslužja i trudimo se da poduzmemo što je potrebno za tu svrhu i, s Božjom pomoćju, učinkovito ostvarujemo sa svih sila.

Sada, u skladu s odlukama Svetog Tridentskog sabora, morali smo se brinuti o objavi i poboljšanju Svete Knjige, to jest Katekizma, Misala i Brevijara. Nakon što je Katekizam objavljen s Božjim dopuštenjem za poučavanje naroda, a Brevijar poboljsan za obavezni hvalospjev Boga, morali smo se okrenuti preostalom zadaći da bi Misal odgovarao Brevijaru (jer je vrlo prikladno da se Bog u Crkvi slavi jednako i da se Misa slavi jednako): objaviti sam Misal.

Zato smo smatrali pravilnim povjeriti ovaj posao izabranim učenicima. Nakon pažljivog proučavanja starih knjiga naše Vatikanske knjižnice, kao i drugih rukopisa donesenih s cijeloga svijeta, poboljšanih i neokaljanih, te razmišljanja starina i pisanja priznatih autora koji su nam ostavili zapise o svetom ustanovljenju obreda, ti učenjaci obnovili su Misal prema predpisu i obredu Svetih Očeva.

Da bi svi mogli koristiti ovaj rad, nakon što smo ga pregledali i poboljšali, naredili smo da se brzo štampa i objavljuje u Rimu.

Svećenici posebno trebaju znati iz toga koje molitve od sada koristiti pri slavljenju Mise te koji obredi i ceremonije promatrati. Ali kako bi svi svuda shvatili i promatrali ono što je predano od Svetog Rimskog Crkve, Majke i Učiteljice ostalih Crkava, ovom Našom vječno važećom Konstitucijom propisujemo pod prijetnjom našeg nezadovoljstva kao kazne te naredbu: Od sada u svim budućim vremenima na kršćanskoj kugli, u svim patrijarhalnim crkvama, katedralama, kolegijatama i župama, u svim svjetovnim, samostanskim - bilo kojeg reda i pravila da su muški ili ženski samostani - u svim vojničkim i nepriključanim crkvama ili kapelama gdje se mora slaviti Misa Samostana, ili bi trebala biti slavljena, glasno s horom ili tiho prema obredu Rimskog Crkve, da se ne pjeva ni čita drukčije nego po Našem Misalu, čak i ako te crkve uživaju neke iznimke, privilegirane su apostolskim pisma Sjedišta, običajem ili privilegijem, zapravo zakletvom ili apostolskom potvrdom, bilo kakvim posebnostima - osim ako od samog svoga utemeljenja odobrenih Apostolskog Sjedišta, ili po tradiciji, u slavljenju Mise su promatrali obred stari najmanje dva stoljeća u tim istim crkvama bez prekida. Ove posljednje ne oduzimamo na bilo koji način spomenutog posebnog prava ili tradicije u slavljenju Mise, ali dopuštamo ako je Naš Misal draži da se mise slave po našem Misalu, s dozvolom biskupa ili prelata i cijeloga poglavlja, unatoč drugim odredbama.

Svim ostalim spomenutim crkvama, međutim, tako oduzimamo upotrebu njihovih misala, odbacujući ih potpuno s dna do vrha i potpunosti te propisujemo da se u ovom našem Misalu koji je upravo objavljen ništa nikada ne dodaje, ne uklanja ili mijenja.

Strogo naređujemo svakome patrijarhu i upravitelju navedenih crkava, svim ostalim osobama bez obzira na njihovo zvanje: da u budućnosti potpuno napuste načine i obrede kojima su dotad bili navikli (i one iz misala, koliko god stari), da ih potpuno odbace i da služe i čitaju Misu prema obredu, načinu i normama našeg Misala, te da na slavljenju Mise ne smiju dodavati ili čitati nikakve ceremonije i molitve osim onih koje sadrži ovaj Missal.

I da u svim crkvama, pri pjevanoj ili čitanoj Misi, bez skrupula savjesti ili straha od bilo kakvih kazni, presuda ili zamjerki, oni sada i uvijek mogu isključivo sljediti ovaj Missal te imamo pravo i ovlast da ga koriste nepristrano i zakonito, što mi, po vlasti naše apostolske vlasti, dopuštamo i sankcioniramo za sad i vječno.

Također propisujemo i objavljujemo: Niti jedan nadbiskup, upravitelj, kanonik, kapelan ili drugi svjetovni svećenik, niti monah bilo kojeg reda neće biti dužan slaviti Misu drukčije nego kako smo mi to ustanovili, ni ga nitko ne smije prisiljavati da promijeni ovaj Missal, a ovo pismo nikada se ne može povučeti ili izmijeniti u budućnosti, već će uvijek ostati na snazi.

Time čime sve prethodne propise, apostolska ustava i naredbe suprotnog sadržaja, sve opće ili posebne konstitucije i naredbe provincijskih ili sinodalnih vijeća, kao i statuti i običaji navedenih crkava, čak i ako je njihov običaj podržan vrlo starom i uglednom regulativom, ali nije stariji od dvjesto godina, poništavamo.

Od objave ove naše Konstitucije i Misala svećenici u Rimskoj kuriji će biti dužni pjevati ili recitirati Misu prema njoj nakon mjesec dana, oni ovdje preko Alpa nakon tri, a oni tamo preko Alpa nakon šest mjeseci, ili čim mogu kupiti ovaj Missal.

Da bi se on održao neiskvaren i čist od pogrešaka i greški na cijeloj zemlji, mi po vlasti apostolske vlasti zabranjujemo s ovim pismom svim knjigotiscima u našem (i H. R. E. [Sanctae Romanae Ecclesiae posredno i neposredno vlasništvu) pod kaznom gubitka knjiga i sto zlatnih dukata plaćivih Apostolskoj komori, a ostalim tiskarima na cijelom svijetu pod kaznom ekskomunikacije u širokom smislu i drugih kazni prema našoj arbitraži: da bez naše dozvole ili ekspresne dozvole za tu svrhu dodijeljene od Apostolskog komesara koji će biti imenovan ovdje, oni neće tiskati, prodavati ni primati uopće, osim ako im ovaj isti Komesar prije toga nije dao jamstvo da je primjerak Misala koji se koristi za tiskanjem drugih primeraka usporedan s onim što je štampano u Rimu prilikom prvog izdanja i da ne odstupa ničime.

U obziru na teškoću donijeti ovo pismo do znanja svih u svim mjestima kršćanskog svijeta, a posebno u prvom razdoblju, mi propisujemo: Neka se javno objavi konvencionalnim načinom na ulazima Bazilike Prvog Apostola i Aposoltske Kancelarije, te na početku Campusa Florae; neka također tiskani primjerci ovog pisma, rukopisni i potpisani od strane javnog notara i s pečatom crkvenog dostojanstvenika, odmah dobiju istu nepitanu povjerenje među svim narodima i na svim mjestima kao da je ovo pismo vidljivo izloženo.

Niko stoga nije dopušten kršiti ovaj dokument, u kojem su od nas zabilježene dozvola, odluka, naredba, propis, odobrenje, indult, deklaracija, volja, odluka i zabrana, ili djelovati protiv njega neopreznim drskost.

Ako netko presume dotaknuti ovo, neka zna da će na sebe navući gnjev Svevišnjeg Boga i Njegova Svetih Apostola Petra i Pavla.

Dano u Rimu blizu Sv. Petra u tisuć petsto sedamdesetoj godini od Rođenja Gospodnjega, četrnaestog srpnja u Petoj Godini Naše Pontifikacije."

Izvor: ➥ www.maria-die-makellose.de