Marcosu, danas ja, Anđeo Mira, dolazim s Neba da ti kažem kako su Tri Srca Isusa, Marije i Svetog Josipa izuzetno srećna što si tu dovezao knjige o Njegovom Najsvetijem Životu.
Znai da tvoj gest ima trostruku zaslugu:
- iako ti nisu otkrivena ta stvari, vjeruješ u njih i širi ih;
- budući da su ova objava zakopana od strane Crkve i čovječanstva, ti ćeš je izvući iz skrivanja i dati svijetu;
- nemajući ni bogatstvo ni materijalna dobra da kupiš ove knjige 'Mistički Grad BOŽJI', a budući si siromašan, borio se, otkrio i izborio ih je dovezao ovdje, te odavde će otići cijelom svijetu.
Zato osjeti sreću, jer ćeš biti blagoslovljen svakog dana svoga života od Najviše Kraljice Neba i Zemlje, a vječno ćeš biti vodjen, zaštitavan i voljen od nje. Satan i cijela paklenost su ljuti na ove knjige i na tebe, ali ne boj se jer ćemo uvijek biti s tobom, uvijek.
Vizija koju si imao jučer (1) bila je proročko objavljanje onoga što će Svetište biti u budućim vremenima.
Ovdje, (2) stvarno će biti Mistički Grad Majke BOŽIJE, i Nebeski Vrt Anđela i Svetića.
Reci ljudima koji uzmu ove knjige 'Mističkog Grada BOŽJEG', da će ih, uzimajući one, uzeti svoj ulazak u Raj, jer tko čita i prakticira njih, sigurno će biti spasen".
Napomena: (l) Ovo je vizija koju sam imala noći 5-6. travnja na Svetištu Objava. Razgovarala sam opušteno s drugima Malim Robovima Marije, oko ponoći. Naglo sam vidjela kako se pojavljuje, od vrha prema dnu, na vrhu malog brežuljka gdje se održava Veliki Cenakel 7. svake mjeseca, gigantski oblik bijele crkve s lijepim plavim Križem na vrhu tornja koji je širio tako ljepotu i čudo da mi se čak činilo mistično; zatim čujem i vidim velike zvonce u tom tornju kako zvonjavaju divno. Zatim sam vidjela kako dvije velike i jednake kolonade formiraju oko te velike crkve i spuštaju se do dna. Zatim sam pogledala u smjeru Kapelice koja se gradi na Svetištu i vidjela je već gotovu, lijepu, s plavo-sivim krovom, boje haljine Naše Gospe, Kraljice i Poslanice Mira, i potpuno bijelu. To što sam vidjela bilo je oslijepljavajuće. Zatim sam pogledala u smjeru Česme i vidjela ju pokrivenu s obavijestima i darovima za Našu Gospu. Pogledajući dalje gore, vidjela sam druge zgrade koje nisam baš razumjela što znače.
Nastavljala sam pitati prijatelje hoće li čuti zvonce i vidjeti ono što ja vidim, ali su mi odgovorili da ne. Nastavila sam im pokazivati u smjeru onoga što sam vidjela, ali nisu mogli ništa vidjeti.
Kada sam pogledala u smjeru tih velikih stvari, naglo sam čula glasove pjevanja koji dolaze od ulaza Svetišta i približavaju se sve više. Pogledavši pažljivo, vidjela sam veliku skupinu ljudi kako mi se približava. Otišla sam im u susret. Prijatelji su me pratili. Kada sam došla do njih, primijetila sam da je njihova odjeća drugačija od naše, posebno neka vrsta "kapice" koju neki nosili na glavama, i brzo sam zaključila da nisu iz Brazila. Pitala sam ih otkud su i hoće li razumjeti što im kažem. Odgovorili su da, što me je jako iznenadilo. Zatim mi je jedan od njih koji mi se činio vođom grupe rekao: "Mi smo iz Rusije i došli smo ovdje pozdraviti i zahvaliti Velikoj Majci BOGA koja se tu pojavila i spasila našu Naciju.
Tada sam uzviknuo, "Bože moj! Iz Rusije? Ali kako ste tako brzo saznali da je Gospa ovdje pojavila se, ako čak ni ljudi oko nas ne znaju za to?" On mi je tada odgovorio: "Ali ti ne znaš? Cijeli svijet već je došao ovamo i mi smo jedna od posljednjih nacija koje su stigle ovamo." (Tada mi je rekao ime godine što me je u tom trenutku iznenađilo, ali nakon vizije potpuno sam zaboravio na to, sjećajući se samo zadnje broja koji je bio 9, ne znajući kako bi ovo moglo biti tako da više nemam pojma jesu li bile godine 2009., 2019., 2029. itd.). Cijeli svijet već je došao ovamo!" nastavio je on.
Bio sam šokiran i zbuđen, nemoćan da izgovorim riječ. Tada im sam upućio riječi dobrodošlice i pozdravio ih u Svetištu, a zatim mi se njihov vođa približio da bi me obgrlio kao brata. Ja sam također otišao da ga objesem dok su drugi pjevali, kada je taj čovjek iznenada nestao zajedno s ljudima koji su došli s njime. Kad sam pogledao oko sebe, bio sam samo sa svojim prijateljima. Pitao sam ih jesu li vidjeli te ljude, na što mi nisu odgovorili da ne. Pitao sam ih jesu li čuli šta su rekli i oni su me obavijestili da su čuli samo ono što sam ja rekao ništa više. Tek tada sam shvatio da sam imao viziju, viziju budućnosti Svetišta Pojava u Jacareíju, i da mi je Bože tako pokazao malo onoga što će ovdje učiniti. Kad sam pogledao oko sebe, ta velika crkva nestala je a kapela bila je u svom običnom stanju. Dugo smo razgovarali o tome i srca su nam bila ispunjena radosti i srećom, takvom velikom da nije moguće izraziti i zadržati. I tu istu sreću osjećam sad dok pišem sve što sam vidio i čuo.
Iako ne znadem kako ili kada, znadm da Bože, naš Gospodin i naša Gospa pripremaju velika stvari za mene i za ovo Svetište. I molit ću se i čekat ću. Znadm da je Bože Svemoćan i Svesnajan. Vjerujem u Njega. Vjerujem u Njega i našu Gospu i kažem "da" čak i bez razumijevanja ili znanja o bilo čemu. "Da". Uvijek "da"!
Nakon svega toga, opraštali smo se i vratili kući.
Napomena: (2) Ovdje Anđeo Mira govori o Svetištu Pojava Isusa i Marije u Jacareíju.