Moja voljena djeco,
Dođite k meni, moja mala djeco, i učinit ću vas ribarima ljudi. Baš kao što sam preobračio Petra i apostole — od kojih su većina bili ribari — u ribare ljudi kako bih ih doveo K meni i učinio da spoznaju Boga, njihovog Spasitelja, tako i vas koristim, Moja djeco, kako bih Vašu Riječ, Moju Evanđelje, donio vašim bližnjima. Čitate Moje riječi i sretni ste jer sam Ja Bog i jer Bog uvijek ima toliko toga da ponudi svakome Svojem djetetu. On daruje Svoje milosti pokajanja, Svoje milosti posvetjenja i Svoje milosti usavršavanja svima koji Ga slušaju, mole Mu se i žele živjeti kao pravi kršćani.
Tijekom dvije tisuće godina Crkva je doživljavala velike trenutke rasta, pokajanja i evangelizacije diljem svijeta, ali bilo je i schizmi, odvajanja i pogrešaka koje su oslabile njezino širenje. Postojale su herezije (1) ranih stoljeća; u 11. stoljeću došlo je do značajne schizme pravoslavaca koji su, zbog drugačijeg tumačenja Iskazivanja vjere, odbili priznati autoritet następnika Petra. U 16. stoljeću bilo je ponosa i požute kralja Henryja VIII Engleskog, koji je svoje kraljevstvo uveo u anglikanizam; došlo je do pobune Luthera i Calvina, koji su veliki broj lakovjernog i buntovnog naroda odveli u brojne protestantske sekte. Bilo je mnogih pobuna unutar Svete Katoličke Apostolike Crkve, kroz koje su je, uz Božju pomoć, vodili następnici Petra.
Veliko vaticansko vijeće (1545.–1563.) donijelo je veliku katoličku konsolidaciju i obnovilo disciplinu u Crkvi. Sveta Crkva nastavila je suočavati se s progonima koje su poticali infiltrirani politički stranci ili ideološki pokreti (slobodna misao, liberalizam, modernizam...), protiv kojih su se pape 19. i 20. stoljeća izjasnili i osudili ih.
Postojao je Syllabus glavnih pogrešaka današnjice i enciklika „Quanta Cura“ blaženog pape Pija IX,
postojala je velika Leo XIII enciklika o sekti slobodnih zidara, „Humanum Genus”,
postojala je „Pascendi Dominici Gregis”, u kojoj je Sveti Pio X₁₀ osudio modernizam koji je, rekao je, mogao smatrati sintezom svih herezija.
Postojala je „Mortalium Animos” Pija XI kojom se osuđuje ekumenizam,
postojala je „Humani Generis” Pija XII protiv nove teologije, kao i mnoge druge enciklike, dekreti, propovijedi i izlaganja.
Zatim je došlo do Drugog vatikanskog vijeća, koje je pozvao papa Ivan XXIII kako bi „otvorio Crkvu svijetu“, i svijet je utrčao unutra, iako sam svojim apostolima rekao: „Da ste od svijeta, svijet bi volio svoje; ali jer niste od svijeta, jer vas je Moj izbor izvukao iz svijeta, svijet vas mrzi.“ (Iv 15,19). Novi modernisti nove teologije — od kojih su neke formalno osudili Pio XII i čiji su najpoznatiji predstavnici bili otac Henri de Lubac, otac Karl Rahner, filozof Maurice Blondel, otac Teilhard de Chardin, otac Hans Urs von Balthasar i otac Yves Congar — imali su značajan utjecaj na Vijeću. Promjena je bila takva da je kardinal Suenens (1904.–1996.), moderator na Vijeću, s zadovoljstvom izjavio: „Drugi vatikanski vijeće je 1789. unutar Crkve.“
Nakon ovog katastrofalnog vijeća, provedene su duboke promjene u katoličkoj liturgiji i sakramentima, čineći ih prihvatljivima protestantskim pastirima. Zatim je došlo do raskola između mnoštva kršćana koji su aktivno ili pasivno slijedili modernistički pokret nametnut njima i onih koji su željeli očuvati Tradiciju — to jest, dvotisućegodišnju religiju koja je predana od apostola.
Odlučeno je da modernistička misao bude službena katolička religija, a nakon toga je uslijed značajan pad vjerske prakse.
Crkve su se praznile, broj vjerskih zvanja naglo je opao, samostani i konventi su prodavani, broj svećenika drastično je smanjen, a obećani „novi vjetar“ rezultirao je osiromašenjem katoličke vitalnosti i krajem „misija“ koje su još cvjetale u 19. stoljeću i u prvoj polovici 20. stoljeća. Za konkretan primjer:
u 1950., broj reda u Francuskoj bio je 1.000; u 2025., bilo je 90 — zapanjujući pad od 91%. Manje vjerske prakse znači manje vjere, stoga i manje zvanja. „Svako dobro drvo rađa dobar plod, a svako loše drvo rađa loš plod. Dobro drvo ne može rađati loš plod, niti loše drvo može rađati dobar plod. Svako drvo koje ne rađa dobar plod, odsječe se i baci u vatru. Po plodovima njihovim prepoznat ćete ih“ (Mt 7,17–20).
U više zemaljskim terminima, upućujem vas na pjesmu iz 1970.: „Govorio je istinu; mora se pogubiti.“ Tako će se tijekom vremena svi oni koji se protive takozvanoj ispravnoj verziji — religijski ispravnoj, politički ispravnoj, odnosno jeziku namijenjenom da što manje uvrijedi različite osjetilnosti — pozivati na šutnju kako istina ne bi šokirala zabludu.
Tako će crkveni vođe pozivati ili primati protestante, ali ne i katolike koji su ostali vjerni katoličkoj tradiciji. Tako će papa tijekom službenog posjeta poljubiti Kur'an ili primiti crvenu marku na čelu, Tilakor Tika, znak priznanja među štovancima Šive;
ti su se postupci smatrali gestama ljubaznosti, ali bih li ja pristao, tijekom Svojeg vremena na zemlji, da mi se pristojno nametne znak demona? Jer prečesto se zaboravlja da su poganski bogovi demoni — stvarni i opasni.
Moja Djeco, ja, Gospodin koji govori vama, pozivam vas k Sebi. Trebam vas, vašu vjernost, vašu ljubav prema Istini, jer Ja sam Put, Istina i Život. Moj Sveti Duh vodi Svetu Crkvu, Moju nevjesta, kroz stoljeća, ali je li ona mogla pogriješiti tijekom dvadeset stoljeća toliko da bi održavanje Tradicije bilo pogrešan put? Kada sam joj obećao božansku pomoć, nisam joj obećao odsustvo iskušenja, već božansku pomoć u pobjedi nad iskušenjima. Molite se, stoga, da ona nadvlada svoja iskušenja i ostane vjerna, ili ako zaluta, da se vrati onome što je oduvijek učila, oduvijek vjerovala i oduvijek branila.
Moja najdraža Djeco, ja se ne mijenjam i nikada se neću promijeniti. Oporbit ću pogrešku i branit ću Istinu; ja sam Bog, i stvorio sam čovječanstvo zbog njegove ljepote, zbog njegove svetosti, zbog njegove ljubavi. Budite poput Mene i po Mojem liku: pravedni, pošteni i uvijek aktivni u obrani prava Boga, Mog Nebeskoog Oca, Trojstva Božjeg, Vječnog Boga.
Volim vas; iščekujem vas.
Blagoslovljam vas, u ime Oca i Sina i Svetoga Duha †. Neka bude tako.
Vaš Gospodin i Gospodar, vaš Bog
(1) Pelagianizam, Manikeizam, Gnosticizam, Arijanizam itd…
Izvor: ➥ SrBeghe.blog