Sine moj, da bi spasili grešnike morate znati prihvatiti nevolje bez ikadnog gubitka srca i hrabrosti za hodanje prema Gospodu. Kad se pustite prevladati i gušiti iskušenjima, napravit ćete korak unatrag. To je lukavstvo vraga koji želi spriječiti vas da hodate putem savršenstva. U ovo vrijeme iskušenja pozovite me i ja ću biti ona koja će vas sigurno voditi kroz iskušenja života.
U ovom svijetu živi se u stalnoj borbi. Čovjek se bori protiv sebe, to jest, bori se protiv svog instinkta i volje jer je još telesan nego duhovan. Da bi slijedio nadahnuća i božansku milost, čovjek mora boriti se protiv svega što ga privlači i čini zadovoljnim njegovu pohoti, znajući kako odricati se i žrtvovati svoju volju. Na taj način Gospod pročisti i da mu snagu da savlada svaku slabost i samoljublje, učeći ga tražiti ono što je duhovno i čini ga rasti u svetosti.
Mnoge duše ne mogu osloboditi se od svijeta, od materije jer su pune praznih namjera i svjetovnih ideja koje ih vode ka propasti i grijehu, jer je vrag ispunio njih i trulio svoj otrovom. Potrebno je buditi i moliti da bi savladali svako zlo.
Bori se i pobijedi, imajući pogled spojen s mojim, te ćeš znati gdje hodati i što činiti. Blagoslovim vas: u ime Oca, Sina i Svetoga Duha. Amen!
Razgovarala sam s Djevicom i postavila joj neka pitanja o svom životu i misiji. Zatražila sam da ostane malo duže i odgovorila mi je. Kako je ljubazna. Rekla mi je:
Rekao sam ti da ću te postaviti na desnu ruku svoga Sina Isusa, a nitko neće te odatle skinuti jer me Sin dozvolio i naredio da uvijek brinem o tobi i pomagam ti u svemu. Dopustila sam ti držati moj žezal u rukama, jer ja, Kraljica neba i zemlje, imenovala sam te za veliku misiju, misiju koju si dobio po izričitoj naredbi Onoga koji je Gospodar neba i zemlje, Stvoritelja svih stvari, Onega pred kime će se svako koljeno pokloniti na nebu i na zemlji i u podzemlju. Ne boj se ništa. Ako sam ja rekla da ću te postaviti na desnu ruku svoga Sina, tko može te odatle skinuti ako je volja Svevišnjeg da si tu?
Gospodin želi da si svjetlo koje sjaji među mladima. Dječice, imate lijepu i važnu misiju koju treba ispuniti. Gospodin vas je postavio u ovi posljednji dani da budete onaj tko će voditi današnju mladež k njegovom milosrdnom Srcu. Vaš san iz prošlosti bio je anticiapacija budućeg vida, vaše misije. Bog vas je pogledao s velikom milošću i odabrao vas. Spasite mladost za njega svjedočanjem sa žarom, ljubavlju, posvećenosti, cijelim svojim snagama njegove milosrdne ljubavi prema njima sve. Neka vaš život sjaji sve svjetlije u svetosti i blagosilju tako da će svi mladi ljudi profitirati od vašeg duhovnog rasta.
Molite, molite, molite i zahvaljujte Gospodinu koji vas je pozvao da budete onaj tko će voditi mladu ljudsku generaciju svog vremena do slave njegovoga kraljevstva. Ako se pustite da vodi Gospodin i dopustite mu da djeluje u vama, mnogi mladi ljudi će se obratiti i naći put koji vodi u raj kroz vaše svjedočanstvo i vašu vjernost njemu. Postignuće za sebe i mnogo mladih ljudi, mnogo blagoslova. Budite ponizni, ponizni, ponizni i Bog će učiniti velika djela u vašem životu. On želi da vas koristi i napravi veliki znak svim mladima koji se uništavaju zlim, tako da svi dostignu milost. Ja sam uvijek s vama i kroz vaše molitve ispunićem vas mojim majčinskim blagoslovima, kao i mojimi vrlinama, tako da budete više ugodni Vsemoćnom. Budite mirni, i donesite ovaj mir svim mojim najslabijim i najbeznačajnijim djeci. Blagoslivljam vas: u ime Oca, Sina i Svetoga Duha. Amen!
(¹) To se dogodilo kad sam išao u Itapirangu, 12.05.97., za procesiju na 13. svibnja. Bio sam unutra autobusa linije Aruanã, koji obavlja putovanje tamo, i razmišljao sam da ćemo te mjeseca proslaviti dan Gospe Fatimske i dan Gospe Pomoćnice kršćana. Došlo mi je na srce reći: Tko zna hoće li me Gospa jednom pustiti nositi njen žezlo? Razmišljao sam o tome dok se autobus ulažio na cestu koja vodi prema gradu Silves. Na nekom mjestu na cesti autobus se zaustavio i uspela je siromašna mlada žena. Imala je svoga malog dječaka u lijevoj ruci, a u desnoj držala plavi kišobran. Uspjela je ulaziti u autobus bez ikakvih teškoća, preko stepenica. Mnoge majke u tom području, kada ulaze na ove visoke autobuse s djecom na koljenima, penju se po koracima s težinom, ali ova mlada žena popela se drugačije od svih ostalih, veličanstveno i sa impresionirajućom elegantnošću. Uspjela je i došla sjesti tamo gdje sam ja bio, u sedište pored moga. Pomislio sam: Možda ova mlada majka ide u grad Silves! Autobus stigao na autobusku stanicu u Silvesu i mnogi su sišli, ali ta mlada žena nije. Ponovo sam pomislio: Možda ide u Itapirangu! Autobus je krenuo ponovno i vratio se istom cestom, uzimajući istu rutu kao prije. Gotovo ili možda reći, na istoj mjestu, autobus se zaustavio i mlada žena počela se pripremati da siđe. Najviše me iznenađivalo je što nitko nije signalizirao zaustavljanje. Vozač se zaustavio i čekao dok mlada žena ne siđe. Prije nego što je sjela, pogledala me osmehnuši se i rekla: Evo, drži mi kišobran u rukama i daj ga mi kroz prozor! Bio sam iznenađen i pitao sam sebe: Zašto mi je dala svoj kišobran? Da li je s njim išla gore sa svojim dijeteom da bi sišla? Zašto mi je dala svoj kišobran u ruke? Kad je sjela autobus odmah krenuo i ja sam se brinuo jer njen kišobran bio kod mene i ne mogao ga predati. Gledao sam kroz prozor i pomislio: Bacu ću kišobran! I bacih ga na cestu. Nastavio sam gledati kroz prozor da vidim je li ona primijetila parasol na tlu. Mlada žena došla je šetajući gdje se nalazio kišobran, podigla ga s tla i stala tamo na cesti gledajući me dok nisam izgubio iz vida zbog udaljenosti. U tom trenutku došlo mi je na srce: To bila Gospa sa Djetetom Isusom! Odgovorila je na moju molbu i došla da me pusti nositi njen žezlo u rukama kao što sam razmišljao i zamolio! Žezlo bio plavi kišobran.
Na ukazanju 13. svibnja, u Itapirangi, upitao sam Djevicu da bih sigurno znao je li ona ulazila u autobus s djetetom i rekla mi je:
Još uvijek imaš dvojbe, sine moj. Zar si me nije pitao hoćeš li držati moju žezlo? Evo, ispunio sam tvoj zahtjev i došla sam s Sinom da ti je osobno predam u ruke. Reci svojim braćama da mnoge putove ja i moj Sin Isus posjećujemo ih osobno u njihovim kućama kada dolazimo tražiti malo hrane, vode ili neke pomoć, a oni ne prepoznaju naše prisutstvo jer su im srca zatvorena Bogu i njegovoj ljubavi. Posjećujemo vas sve ponekad da vidimo koliko imaš ljubavi i milosrđa u dočekivanju i pomoći onima kojima je najpotrebnije, a mnogi gube blagodati neba jer ne voli, ne pomaze i nemaju srca otvorena za Božju milost.
To me je jako dotaknulo. Bilo je jedno od vremena kada mi se Gospa ukazala kao siromašna, jednostavna osoba, s drugim ljudima pored mene koji nisu primijetili ništa što se dogodilo ili što se događalo. Druga stvar koja mi je privukla pažnju bila je da autobus staje na određena mjesta bez ikoga da nikada zamoli vozača da ga zaustavi. Gospa je naredila vozaču gdje želi ustati i sići, a on je poslušao. Hvala Bogu s njegovom Blagoslovljenom Majkom i sv. Josipom za sve ovo!