Dvadeset i četiri sata Patnje naše Gospodina Isusa Krista

Dvadeset i četiri sata Gorke Muka našega Gospodina Isusa Krista po Luisi Piccarreti, Maloj Kćeri Božanske Volje

† Deveti čas
Od 1 do 2 POPODNE †

Isus na putu k velikom svećeniku Ani je gurnut u potok Cedron

Priprema prije svakog sata

Isuse, moj dragi dobar! Kako bih se mogao predati snu kada vidim kako svi od tebe bježe i bežaju! Među učenicima, čak i vatropliv Petar, koji je malo prije izjavio da želi položiti život za tebe, čak i omiljeni učenik na koga si pustio da se nasloni na svoju grud s tolikom ljubavlju na Poslednjoj večeri, svi te napuštaju i predaju tebe okrutnim neprijateljima. Moj Isuse, sad si sam! Tvoje najčistije oči traže oko sebe da vidje bar jednog od svojih omiljenih koji će ti pratiti kako bi pokazali svoju ljubav i branili te. Ali kada shvatiš da nitko nije ostao vjeran tebi, tvoje srce krvari. Napuštanje s strane tvojih vjernika uzrokuje ti veću bol nego zlostavljanje s strane neprijatelja. O neka se sa tobom žalim nad sudbinom! Čini mi se da Isus hoće reći meni: "Dijete, neka se žalim za tako mnoge duše posvećene Meni koje više nemaju brige o Meni i ostavljaju Me samog kada na njih ne padnu iskušenja ili druge neprijatnosti; nad drugima, strahovitim i kukavičkim dušama koja me napuštaju zbog nedostatka hrabrosti i povjerenja; nad brojnim dušama koje u svetom ne vide nikakvu korist za sebe pa stoga nemaju interesa za Mene; nad mnogim svećenicima koji propovijedaju, slave misu, čuju ispovijedi samo radi dobiti ili sujete slave. Oni druge uveravaju da se uvijek brinu o Meni, ali ja obično sam. Dijete, koliko je teško takvo napuštanje! Ne samo moji oči prolijevaju suze, već i moje srce krvari. Oh, molim te da olakšam moju gorčku bol obećavši mi da me nikada nećeš ostaviti samog."

Sigurno, moj Isuse, obećavam Ti da ću postati potpuno jedan s Tvojom božanskom voljom ako mi dodaš pomoć svoje milosti. Ali dok Ti se, moj Isuse, žaloste, tvoji neprijatelji ne štede uvreda koje ti nanose. Vezao si tako da nemožeš sam napraviti korak, oni te udaraju i vuču po kamenitim i hrapavim stazama. Ne možeš se pokrenuti bez udara o kamene ili ozljediti sebe. Ali dok te vuću, vidim da ostavljaš tragove svoje dragocjene krvi i kose s glave koju ti izvlakuju. Moj život i sve moje! Daj mi da skupim one kako bi vezao noge onima koji koriste noć da Ti nanose još više uvreda, oni traže loše društvo, uživaju u sumnjim zadovoljstvima i čine krađe koje bogu oduzimaju. O moj Isuse, udružujem se s Tobom kako bih iskuplio sve te grijehe. Sada, Isuse, stigli smo do potoka Cedron. Tvoji neprijatelji su spremni baciti Te u njega. Doveli su Te da udaraš o kamen tako snažno da ti krv izliva iz ustiju i ostavlja tragove na kamenu.¹ Zatim tvoja pratnja te vuče u blato, mutnu vodu tako da prodiru u tvoje usta i uši. O moja nedostižna ljubavi! Ti si preplavljen i potopljen u tom prljavom, hladnom i odbojnom poplavama. Time mi jasno pokazuješ žalostan stan onih koji padnu u teške grijehe. O kako je njihova duša pokrivena nečistoćom, predmetem odvratnosti za nebo i zemlju. Privlače na sebe munjevite strelice božanske pravde. O život mojega života, može li biti veća ljubav od Tvoje? Da bi skinuo mrljavu haljinu grijeha s grešnika, dopuštaš svojim neprijateljima da te tjeraju u taj tok. Sviđa ti se sve što trpiš kako bih iskuplio svete i hladnoću onih duša koje Te primaju na način koji bogu oduzima i prisiljava Te da ulaziš u njihova nečista srca, koja su Ti odvratna. Isuse, dopuštaš vodi da te potpuno prožime tako da tvoja pratnja, bojajući se da ćeš zadušiti, izvlači te iz toka ponovno kako bi Te spasila za veće muke. Sam pogled na Tebe je takav strah da čak i ovi divljaci oklijevaju dotaknuti Te.

Isuse, moje srce želi stajati kad te vidim, namočena i kapajuća od prljave vode. Drhtiš od hladnoće s glave do pete, okružujući se da bi rekao očima ono što ne želite reći ustima. Tražiš nekoga da Te osuši, očišti od blata i zagrijeva, ali uzalud. Niko Ti ne pokazuje sažaljenje. Tvoja pratnja se ruga tebi i podsmijehava ti, tvoji učenici su te napustili, tvoja majka je daleko jer to je volja Oca. Tako dođi u moje naručje, o Isuse! Svojim suzama želim Ti dati kupku, umiti Te, očistiti i popraviti ti razvaljenu kosu. Moja ljubavi, želim te držati u srcu, zagrijavati vatrom svoje ljubavi. Želim izlijati na Tebe mirisnu mast mojih svetih željki kako bih iskuplio sve nepristojnosti prema Tebi i položiti svoj život s Tvojim da spasem sve duše. Ponudit ću Ti srce kao utočište da bi ti dao malo osvježenja od muke koju si do sad podnio. Zatim će se zajedno nastaviti put tvoje Patnje.

Razmatranja i prakse

od sv. oca Annibale Di Francia

U ovom času Isus se predao na milost svojih neprijatelja, koji su došli toliko daleko da ga bacaju u Cedron potok. Ali Čovječnost Isusa gledala je sve njih s Ljubavlju, podnosivši sve zbog ljubavi prema njima.

A i mi—da li se predajemo na milost Božje volje?

U našim slabostima i padovima, spremni smo li ponovno ustati da bi se bacili u naručje Isusa? Mučenog Isusa bacu u Cedronsku potok osjetivši gušenje, mučninu i odbojnost. A mi—da li nas je svaka mrlja i sjena grijeha odvratila? Spremni smo li dati utvrdu Isusu u srcu da ne bi osjetio mučninu koju mu druge duše daju svojim grijehima, te nadoknaditi mučninu koju smo mu mnoge putove sami uzrokovali?

Moje mučeni Isuse, ne štedi me ni u čemu i da budem predmet Tvojih Božanskih i Ljubavnih namjera!

¹ Isusa su vratili iz Maslinske gore u Jeruzalem, a put je vodio preko jednog od mostova Cedronske potoke. Katharina Emmerich opisuje istu događaj u svojim Pasionskim scenama riječima: “Još prije nego što se vlak približio mostu, vidjela sam Isusa pasti na tlo dva puta dok su mu pomagači bez milosti vukli uz konope. A kad su stigli u sredinu mosta, zlostavljali su Ga s još većom zlobom. Gurnuli su siromašnog, vezanog Isusa, kojeg su držali uz konope, visine jednog čovjeka s mosta u Cedronsku potok, podrugljivo primjećujući da može tamo napiti dovoljno. Samo je božanska pomoć spriječila da se ne ozlijedi smrtonosno. Pao je na koljena, a zatim licem u tlo. ... Oznake njegovih koljena, stopala, lakata i prstiju ostale su na mjestu gdje ih je dotaknuo i kasnije su se štovale." Vidi “Gorka Pasija našeg Gospodina Isusa Krista. Zapis”.

Žrtva i Zahvala