Sv. Toma Akvinac dolazi. Kaže: "Došao sam u hvalu Isusu rođenom Inkarniranom."
"Da bi duša stekla stalni uspon na ljestvi vrline, mora imati ruke čvrsto držane za obe drške - Svetu Ljubav i Svetu Poniznost. Dok se penje, on doseže više s obje strane da bi se podigao do sljedećeg koraka. Ova radnja predstavlja duševno dublje posvećenost ljubavi i poniznosti."
"Opisat ću vam voljenu, poniznu dušu kao cilj kojim treba težiti. Takva duša uvijek stavlja Boga na prvo mjesto, ispred sebe i susjeda. Da bi to učinio, njegove misli, riječi i djelovanja su usmjerene ka zadovoljavanju glavnog objekta svoje ljubavi. Putem ljubavi prema Bogu, duša voli svog susjeda - videći Božje stvorenje u svom susjedu. Radi ljubavi, pokušava savladati poremećenu samoljubav. Ova radnja obuhvaća poniznost."
"Ponizna duša smatra sve druge svetijima od sebe same. Zna svoje mjesto pred Bogom i pokušava zadovoljiti Boga. Ne traži mane u drugima, već traži dobro. Potčinjen je Božjoj Volji u svemu i na svak način. Koristi dobra svijeta da bi dala slavu Bogu. Time ne razmatra trošak za sebe. To znači da ne gleda kako sve utječe na njega. Njegove misli, riječi i djelovanja su usmjerene prema Bogu, a ne prema sebi i svijetu. U biti on izgubi iz vida same sebe. Ne brine ga njegov ugled u svijetu, već samo njegova veza s Bogom."
"Ove drške Svete Ljubavi i Svete Poniznosti nisu uvijek lako držati. Sotan pokušava ih uljepšavati svojim iskušenjima da bi duša izgubila hvat. Samo s pomoćju milosti iz Srca Naše Nebeske Majke, duša može početi penjanje. Ako ruka klizne sa jedne ili druge strane, Gospa je tu, stavljajući ruku - prst po prst - natrag gdje pripada."