Jednog dana, kada je moj mali sin Isus bio još dijete, on se igrao, trčao za pticama i bratio cvijeće. Naglo su se pojavila neka djeca, sina farizeja i svećenika. Pogledali su s prezirom na Moj Božanski Sina, a jer su bili zli, vidjevši Ga sa malim cvećem u rukama, potisnuli su Ga na tlo i gazili cvijeće dok ga nisu potpuno razgnječili po zemlji. Moj Božanski Sin, pun Ljubavi i Strpljenja, upitao ih je:
Oni koji će biti budući mučitelji i raspevači moga Božanstva Sina odgovorili su Mu:
(Djeca, sinovi farizeja): "Što ti briga? Zatvori usta ili ćemo učiniti gore!" Isus im je odgovorio:
(Mali Isus): "Tko tako postupa s jednostavnim, siromašnim i bezbržim cvećem, dobro je sposoban da na isti način postupa prema svojim sugrađanima, jer tko voli i pravedno u malenim stvarima, bit će pravedan i u velikim." Oni Mu odgovoriše:
(Djeca farizeja): "A sada ko si ti da nas učiš pravdi? Mi smo sinovi Učenika Zakona!" Isus im reče:
(Mali Isus), "Zaista vam kažem, vi ste i ćete biti tako slepi kao vaši roditelji!" Tada su uzeli kamenje da ga bacaju na njega, ali uspjela sam doći na vrijeme i spriječiti tu zlu. Ostavili su kamenje po zemlji i otišli govoreći:
(Djeca farizeja): "Jednog dana umrećeš! Jednog dana raspeć će se zbog TVOJEG drskog usta!"
Te riječi tako duboko prodrle su u Moj Srce, kao 'koplje', ranivši Ga i razbijajući na komade. U svakom trenutku moga Život, te riječi odjekivale su mi u ušima poput pogrebne pjesme, uzrokovavši da moje Srce krvari Bol... Reci svima, sinu Marcu, da počastuju ovu Moju Tajnu Bol, i dostići ćete Ljubav i Milost moga Žalobnog Srca, i Srca moga Sina Isusa... Objašnjavam vam da će dobiti moje milosti Mira, Milosti i Ljubavi duše koje poštuju, počastuju i šire ovu Moju Veliku Majčinsku Bol. Idi, Marcos, i objavi ovo Mojim djetima diljem svijeta".