Sv. Toma Akvinac dolazi. Kaže: "Hvala Isusu. Danas sam došao da vam ponovno govorim o svetosti. Često je ono što blokira put ka svetosti zavidno srce. To se događa jer ljudi obično ne prepoznaju ovu vrstu zla u svojim srcima i, stoga, ga ne iskorijene."
"Zavist je samo još jedna forma samoljublja. Duša koja je usredotočena na sebe potrošena je hranjenjem svojih potreba duhovno, fizički i emocionalno. Onaj tko je zavidan podložno želi biti najljepši, imati najbolju odjeću, kuću, obitelj, ugled. Često se zavist može utvrditi kroz ambiciozni duh."
"Vrsta zavisti koja je najviše uvredljiva za Isusa jest duhovna zavist. Osoba želi da svi znaju o milostima koje prima kao da on sam jest autor svake milosti, i kao da ih zaslužuje."
"Ali zavist ide dalje od želje za najboljim. Zavist želi ono što ima susjed. On nije sretan zbog susjedove sreće - fizičke, duhovne ili emocionalne, nego želi sve što ima susjed sam za sebe. Vidite, ambicija se pretvara u požudu, a požuda u ljubomoru."
"Ali na korijenu svake zavisti isti je samouništavajući ljubav koji jest i na korijenu svakog grijeha. Ako se ova samozadovoljnost ne kontrolira, ona galopira kao divlja konj držeći srce zarobljeno, osiguravajući duhovno uništenje."
"Duša koja popušta zavisti ne razumije svoje mjesto pred Bogom. Ako bi to učinila, prihvatila bi Božju Volju u ovom trenutku i željela ni više ni manje nego ovaj dio za sebe."